BIBLIJSKA PORUKA DANA

 

Vrijeme kroz godinu

27. tjedan kroz godinu

Petak, 8. listopada 2010.

 

Lk 11,14-26

14I istjerivaše đavla koji bijaše nijem. Kad iziđe đavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo. 15A neki od njih rekoše: "Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!" 16A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. 17Ali on, znajući njihove misli, reče im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i kuća će na kuću pasti. 18Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. 19Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. 20Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje." 21"Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. 22Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli." 23"Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa." 24"Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja. Kad ga ne nađe, rekne: 'Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.' 25Došavši, nađe je pometenu i uređenu. 26Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu čovjeku gore nego na početku."

 

 

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

 

OTVORI, GOSPODINE, USNE NAŠE DA TE SLAVIMO

Lk 11, 14-26

Izgon nečiste sile iz čovjeka koja bijaše uzrokom da je čovjek bio gluhonijem povod je Isusovim protivnicima za prijepor i prigovor kako uz pomoć Beelzebula izgoni Đavla. Oni misle da i Đavao može činiti silne stvari te time niječu Isusu izvornu moć, štoviše njegovo djelovanje i znakove koje čini u narodu pripisuju upravo toj đavolskoj, protivnoj sili. Time se izravno ogrješuju o Duha Božjega, i za takav grijeh, prema Isusu, nema oprosta. Dok se cjelokupno mnoštvo divi Isusovu čudu, dotle protivnici ubacuju crv i otrov sumnje. Prethodno je, u tumaču molitve Očenaša, Isus govorio o Duhu Svetome što ga Otac dijeli u izobilju onima koji vjeruju i mole. Međutim, protivnicima ništa Isusovo nije jednoznačno i jasno. Za njih on djeluje uz pomoć poglavice đavolskoga - samoga Beelzebula. Beelzebul bijaše pogansko božanstvo, a za pravovjerne Židove sva su poganska božanstva bila jednostavno demoni, zle, đavolske sile. I upravo je prema njima Isus u savezu s tom demonskom silom.

Drugi pak kušaju Isusa, hoće od njega nekakav vidljivi znak s neba, što je izravno u opreci: Ne kušaj Gospodina Boga svoga! Od njega traže znak s neba, upravo ono što je on od početka odbio kao đavolsku kušnju (Lk 9,9-12): Trebao bi zloupotrijebiti Boga za magijske obrede ili praksu. Pa zar ne vidite da sam čistom Božjom silom ozdravio ovoga čovjeka, povratio mu govor i sluh? Nije li ovo bjelodani dokaz Božje sile?

 

 

Isus ih pobija čisto praktičnom mudrošću, usporedbom iz svagdanje politike i društvenih odnosa. Vlada li među narodom građanski rat i podjela, lako postaju plijenom vanjskih osvajača koji pustoše i vrše palež na sve strane, kuće se urušavaju. Pa tako je i u demonskom svijetu, svijetu zlih duhova. Oni jesu hijerarhijski raspoređeni, ali nisu u sebi zavađeni, oni jesu nasilni, pokvareni, djeluju razorno na zemlji. A ako su u međusobnom ratu, onda nemaju budućnosti. I nemoguće je graditi život ili budućnost na nemiru, ratu, protuslovljima, kako se danas često pokušava činiti.

Potom prelazi Isus na argumentum ad hominem. Čisti i bjelodani dokaz iz prakse: Vaši sami sinovi su veoma učinkoviti istjerivači, egzorcisti. Čijom se vlašću oni služe kod izgona nečistih sila? Oni će vam biti suci i presuditelji. Kao da im veli: Ja ne pripadam skupini egzorcista, djelujem izravno snagom Duha koja je u meni. I ako stoga ja izgonim prstom Božjim demone, onda trebate biti svjesni da je među vama samo Božje kraljevstvo. Onda ste i vi, na svoje oči i uši, svjedoci Božjega djelovanja. Kraljevstvo je Božje tu. I ponovno im navodi sliku iz svakodnevnoga života. Svatko brani svoje. Ali kad navali jači, otima mu sve, i plijen dijeli. Isus je u kušnji u pustinji pobijedio Zloga i sad mu na ovaj način - istjerivanjem - otima plijen, sve one koje je bio zarobio i tlačio.

I kako je u Isusovu djelovanju riječ o oslobađanju od demonskih sila, odsada nema više neutralnoga stava spram Isusa. Čovjek je ili za njega ili protiv njega. Ne vrijedi više diviti se njegovim čudesima, djelima, ne vrijedi niti diviti se njegovoj osobi, nego se treba srcem i dušom opredijeliti za njega. Treba preuzeti osobnu odgovornost i suodgovornost, ne prepustiti se nezainteresiranosti, ravnodušnosti, nego se cijeli bićem odlučiti za Isusa.  Čovjekova nutrina mora odgovarati vanjštini i obrnuto. Nema više nikakvih kompromisa u životu ni pred Isusom.

Stoga na kraju i upozorenje spram posljedica lijenosti i nemara u životu. Tko je na sebi iskusio silno Božje djelovanje, tko se životno opredijelio za Isusa i stavio protiv đavolskih sila, mora se dokazati u životu u svome govoru, djelovanju, podnošenju protivština. Ne smije se prepustiti lijenosti ili samozavaravanju kao da je sve jednom učinjeno, na krštenju i sl. Može mu se dogoditi da se istjerani đavao vrati sa sedam (broj punine!) gorih demonskih sila te da čovjek svrši u krajnjoj propasti. Demoni jesu istjerani, ali nisu uništeni. Oni traže novo polje rada. Treba ustrajati živjeti u ozračju Božje sile, Božjega Duha. Nemoguće je da posuda ostane prazna. Natura horret vacuum - pa tako i ovdje kod onoga tko je izliječen.

Treba dati svome životu sadržaj, bježati od osjećaja praznine  svagdana i besmisla, ne prigovarati sam sebi kako se ne može započeti iznova. Nema povratka na staro, treba uzeti život u svoje ruke, biti cjelovit, zaokružen. Isusovo čudo nad čovjekom nije jamstvo da će ubuduće pošteđen od kušnji. Ne smije ostati kuća prazna. Čovjek je ili hram Božji ili kuća Belijarova - reći će Pavao Korinćanima. Neutralnosti spram Isusa niti ima niti je ubuduće može biti. Čovjek je ili za njega ili protiv njega - trećega nema. Tko ne promiče Isusovo djelo u svijetu, tko nije postao svjedokom i misionarom, taj mu škodi, on je beskoristan.